Da, igram se LEGO kockama više nego moja djeca.

Pa krenimo od početka. Kao mali sam se sigurno igrao LEGO kockama (tak mi mama rekla) jer sam zaboravio to. Imao sam jednu nezgodu gdje sam lupio glavom i pukla dva kralješka te ošla sva memorija do 14. godine. Dobro nije sve pa nisam morao sve učit ali taj dio djetinjstva je nestao.

Nakon toga prošlo je puno godina dok nisam dobio prvog klinca i tu je sve krenulo od DUPLO vatrogasnog kamiona kojeg je dobio jer je naučio vozit bajk bez pomoćnih kotača. Kutiju još ima sačuvanu.

To je bio period DUPLO kocaka i onda je došao još jedno dijete. Naravno on je isto uživao u blagodatima DUPLO kocaka od buraza pa i svojih.

Kako je kolekcija rasla i normalnih LEGO kocaka jer tata je to kupio za djecu, ali je čuvao dok ne porastu. Došao je ujo i donio prvi BOOST set. To je bila prekretnica gdje su se navukli na malo zahtjevnije zavrzlame. Programiranje Boost je došlo ko od šale jer su na mobitelima bili od malih nogu. 

Tako je započeo pokret “makni klince od mobitela” i daj im nešto za igranje, što? pa LEGO kocke kad ih imaju punu kutiju. Da onda sam mislio da imam puno LEGO kocaka.

Uto su došli i vlakovi koji se isto daju programirati i slagati tračnica u puno različitih varijanata. Sad tračnice printam sa 3D printerom i skretnice kojih nema original za kupiti. Printao sam i umetke za sortirnice kako bi sve bilo bolje sortirano

Kako sam kupio 3d printere tako su klinci počeli gledati videa kako se nešto crta i krenuli radit osnovne stvari, privjesak, krugove sa imenima i ostalo za prijatelje iz razreda. 

EDUCATION setovi su došli netom kasnije START,  WeDo 2.0 je došao kasnije i to je bila opet revolucija jer su poznavali aplikaciju koja je ista od boosta i vlakova. EV3 I Mindstorm su došli kasnije.

Tu je došao i treći klinac. On je od prvog dana u velikom carstvu LEGO kocaka i nikad se nije igrao nit ga je zanimao DUPLO. 

GULIVEROVA PUTOVANJA

Iskoristili novu rinfuzu da ne padne sa kreveta.

Odmah se bacio na normalne kockice. Kako je sve što je vidio stavljao u usta tako me bilo strah da ne pojede i koju kili kockica, ali začudo LEGO nikad nije stavljao u usta. On bi se lego u grad uzeo figuricu, otrgnuo glavu i sve bacio negdje iza sebe na pod. Tu bi srušio i podosta složenog, ali bi se to nekako vratilo u prvobitno stanje. I dan danas sa 4 god on se ne igra sa DUPLO kockicama.

Kako se toga polako skupljalo sve više i više morali smo očistiti tavan kako bi to napokon preselili iz dječje sobe jer je sve padalo sa polica, a ponekad i police. Tavan je izgledao prazno sa svim time i naravno krenuo mahinalno kupovinu svega i svačeg samo da se popuni prostor, što je proizvelo veliki košmar. Naknadno sam se opredijelio za neke teme i to počeo upotpuniti te i dan danas dokupujem neke sitnice za te teme.

SLIKE TAVANA

Kad je napokon grad bio složen odlučili smo se na LEGO izložbu i nakon toga otvorio “BRICK PIT” (Kockarnica) udrugu za sve LEGO-ljupce. To je otvorilo nova vrata za radionice, izložbe, sudjelovanja, prijateljstva. Skupilo se tu sponzora bez kojih ne bi bilo nekih kockica tako brzo. Počeli smo snimati videa kako se nešto slaže i imamo YouTube kanal koji je u nastajanju da bude profi jer nam to sad studio omogućava. 

Prvi video

Cijelu inijacitivu je prepoznao i Grad prijatelj djece Sveta Nedelja i Grad Sveta Nedelja te mi ustupili prostor za radionice. Prostor smo uredili i sad imamo radionice, studio za snimanje videa i igraonicu. 

SLIKE PROSTORA

Otvorio i STEAM LAB firmu koja se bavi edukacijom “Mali inženjeri” te kako LEGO kocke uklopiti u STEAM. I drugi su prepoznali svijetlu budućnost projekta te mi sam ponudili prostore za daljnje radionice, tako imamo sad i u Samoboru, Španskom i u centru grada. 

Gostovanja u igraonicama, knjižnicama i školama nam nisu strana te se rado odazovemo na svaki poziv ako smo slobodni. 

Financijska pismenost je sve popularnija kod nas tako da sam osmislio igru sa LEGO kockama za osnovnoškolce kao štedjeti, planirati troškove, mogućnosti ulaganja i ne rasipati novce na gluposti. Bomboni, čokolada, ali LEGO može. 

Ljudi umorih se sve ovo pisati, ali za sve ovo je trebalo 10 godina pomalo slaganja i strpljenja i potpore od žene. Najviše se isplatilo to što klincima nije strano uzet nešto u ruke i radit i stvarati nešto svojim prstima. Kroz igru smo se zbližili te i dalje to radimo slažemo, planiramo grad, razgovaramo, svađamo se, ali smo razvili svoj jezik, svoja pravila kroz igru. Tu si im i nova prijateljstva sa ekipom iz radionica te se ne boje razgovarati sa drugom djecom i razmjena ideja. 

Nadam se da sam vas barem malo potaknuo da se vratite u djetinjstvo i pogledate na tavanu ili šupi da nije slučajno ostao koji zaboravljeni set te ga sa klincima ponovno vratite u život igrom.

Ako još ovo niste čuli od mene evo sad ste i držite se toga.

Prašina sa kockica se najbolje skida igrom!