Vraćanje u djetinjstvo s klincima

Moja najranija sjećanja iz djetinjstva bila su slaganje legića. U to vrijeme, kada nije bilo mobitela, kada smo imali na raspolaganju dvije barbike, plišance i legiće, legići su bili moja i bratova najčešća zanimacija. Sjećam se da smo dobili plavu kutiju legića pokrivenu s tri velike zelene table na kojima su se mogle graditi kuće. To je bila kutija s hrpom legića, bez uputa za slaganje i mogao si biti kreativan do mile volje. Slagali smo kuće, brodiće, aute (koji su naravno bili uvijek kao kuća u malom s kotačima jer nismo znali kako drugačije napraviti oblik auta). Znali smo složiti mali gradić ispod radnih stolova i svakodnevno bi se tamo igrali nakon škole. Kako su došli srednja škola, faks i druge obaveze, legići su na žalost ostali spremljeni u koferu..

Kad se malac rodio bila sam baš sretna jer sam se odmah sjetila legića. Tako da smo mu već s par mjeseci kupili neke gumene velike kocke koje je žvakao i slagao u tornjeve. Nakon toga stigli su Lego duplo koje je slagao kratko jer su mu duplo setovi bili prejednostavni i nakon toga smo krenuli s pravim stvarima – Lego creator, city i tome slično. Kad su on i malena bili u vrtiću, odnosno bolesni svaki drugi tjedan, to je bila vrhunska zabava, nisam se mogla previše suzdržati da im svako malo ne kupim koji set, pa bi ponekad uzela i sebi, da se nagradim 😅 Tako smo im složili, kad smo vidjeli koliko toga ima, nekoliko polica koje su popunili svojom izložbom i ovaj čas sam shvatila da nam treba još koja policabudući da postojii par želja za Božić koje bi se trebale negdje izložiti. Muž isto voli slagati pa smo njemu za ročkas znali uzeti Legoo arhitecturee ili star wars setove s kojima smo se svi zabavljali.

Zadnja dva vikenda sam sudjelovala u slaganju totalno cool setova (ideja je naravno bila da samo dijete dovedem do tamo, ne da se i ja igram) i baš sam se vratila nekih 30 godina unatrag, tako da se sve bojim što bi mi Deda Mraz mogao donijeti ovaj Božić 😅 I uz to slaganje, prvi puta nakon dosta vremena da mi je i glava bila na vikendu, a ne u obvezama “koje bi trebala” odraditi ovaj tjedan. Tako da smo popodnevima počeli vaditi one ne složene legiće iz kutija i krenuli u slaganje.
Tako da hvala Davoru na prilici za povratkom u djetinjstvo, na prilikom za druženje s malim i veliki Legoljupcima i na budućim radionicama na koje ću nadam se aktivno prisustvovati.






Ana Doležal – Autor teksta
Mama koja voli provoditi vrijeme igrajući se s klincima.